Atonci izražavaju uznemirenost i zabrinutost zbog događaja u Carigradu. Posebno, zbog poljupca patrijarha i pape tokom Svete Liturgije.
U pismu, svetogorski monasi daju primjere liturgijskih knjiga i djela Otaca Crkve, govoreći o jeretičkim greškama Latina. Pored toga, oni su podsjetili na veliki broj svetogorskih mučenika koji su patili zbog odbijanja da „prihvate latinomudrujuće“.
Sledujući prepodobnom Siluanu Atonskom oni kliču: „Vjerujemo samo Pravoslavnoj crkvi: u njoj je radosti spasenja u Hristovoj smirenosti!“
Sveštena opština Svete Gore poziva na okončanje teološkog dijaloga sa rimokatolicima koji i dalje opstaju u svojoj jeresi. Takav dijalog vodi samo do smutnje među vjernima i ne donosi nikakve konkretne rezultate.
Atoski monasi izražavaju patrijarhu „obespokojenost“ i želju „da opstane crkveno jedinstvo svih pravoslavnih hrišćana, a vjera monaha Svete Gore nepokolebana“.
U završnom dijelu svog pisma, „predstavnici svih manastira Svete Gore“ sa „žaljenjem i zabrinutošću“ navode da, u slučaju daljeg približavanja Latinima, mogu da se ponove događaji od prije pedeset godina, kada su svetogorski manastiri prestali da pominju patrijarha carigradskog Atinagoru, koji je skinuo anatemu sa papista.
Priredio: A. Ž.
Izvor: Srbijadanas.net / Stanje stvari
Objavite komentar