Najnovije vijesti :

Prikaz objav z oznako Politik. Pokaži vse objave
Prikaz objav z oznako Politik. Pokaži vse objave

Nikoliću, odakle ti pare? Platom od 1.000 evra izgradio imperiju

Za deset godina rada sin predsednika Tomislava Nikolića stekao je imovinu vrednu više stotina hiljada evra.
Prema gruboj računici „Blica”, imovina Radomira Nikolića koju je kupio ili je uložio u njenu izgradnju vredi bar 250.000 evra. Reč je o oko 10 hektara njiva, livada, vinograda i šuma, kao i o nekretninama od oko 500 kvadrata, koje čine tri vikendice, garaža i letnja kuhinja. Pored toga Nikolić je vlasnik kuće u Kragujevcu od 278 kvadrata i oko šest ari zemlje koje je dobio na poklon.
Gradonačelnik Kragujevca je iz privatnog sektora 2003. prešao da radi za državni. Prvo je nepunih pet godina bio zaposlen u Komercijalnoj banci u Kragujevcu kao rukovodilac sektora. Odatle je 2008. prešao u ispostavu „Srbijagasa” na mesto rukovodioca prodaje gasa.

U bankama na poziciji na kojoj je bio Nikolić, zaposleni zarađuju u proseku oko 1.000 evra. Toliko je, prema podacima o prosečnoj zaradi u JP „Srbijagasu“, zarađivao i narednih pet godina . Ako se taj iznos uzme kao prosečan, ispada da za 10 godina rada nije zaradio više od 110.000 evra. Čak i da ništa nije trošio za sve to vreme, a morao bi jer ima porodicu (suprugu i troje dece), nikakvom matematikom nije mogao da skupi 250.000 evra koliko mu vredi imovina.

U izeštaju Agencije za borbu protiv korupcije Radomir Nikolić nije naveo da je nešto od imovine kupio na kredit, zbog čega se nameće pitanje od čega je i kako sa 38 godina uspeo sve to da stekne. Nikolić, međutim, ni juče nije bio dostupan za komentar.

Vikendicu prijavio kao letnju kuhinju
Radomir Nikolić i njegov brat Branislav nelegalno su izgradili „vikendice” na obali Save. Međutim, u podacima koje je dostavio Agenciji za borbu protiv korupcije Radomir nije naveo gde se nalaze vikendice koje je izgradio. Naime, naveo je da poseduje nekretninu od 73 kvadrata, što se poklapa sa kvadraturom objekta izgrađenog na Savi. Problem je u tome što je on tu nekretninu prijavio kao letnju kuhinju, što velelepno zdanje na Savi svakako nije.

Izvor:Blic

Berlinski zid i „14. oktobar“

BEOGRAD – Gledam praznu halu sa tek nekoliko radnika, halu u kojoj je na desetine mašina…
Na sitnoj jesenjoj kiši avetinjski štrče ostaci pregradnih i nosećih zidova hale koja je nekada bila tehnološko srce fabrike „14. oktobar“ iz Kruševca. Ostaci tri glavne mašinske glodalice „borverk“ vire iz šiblja i korova poput krstova na seoskom groblju.
Piloti NATO-a tačno su znali šta da gađaju 1999. godine. Napali su „14. oktobar“ dva puta. Šteta naneta fabrici, prema proceni komisije, iznosila je oko 180 miliona dolara. Samo zastakljivanje polupanih prozora koštalo je fabriku milion dolara. Sopstvenim snagama jedina fabrika građevinskih mašina u Srbiji obnovila je glavne pogone uloživši oko šest miliona evra. Niko nije pomogao „14. oktobru“ da ustane iz mrtvih, da se održe na površini u uslovima predatorskog kapitalizma u Srbiji.
Nekada, pre rušenja Berlinskog zida, u halama „14. oktobra“ radilo je 8.500 ljudi, danas je ovde 1.480 zaposlenih. Nisu primili 15 plata. Do nove 2015. godine po socijalnom programu u fabrici treba da ostane 850 ljudi.
Hladnoća izbija iz zidova hale u kojoj na umašćenoj podlozi stoji jedan korpus oklopnog transportera BTR-50. Ovde je modernizovan za potrebe vojske Egipta: „14. oktobar“ je dobio vrlo vredan posao na međunarodnom tenderu 2005. godine, ali je sticajem naših domaćih okolnosti i gluposti posao propao, bez krivice „14. oktobra“. U staklenoj kabini šefa smene u ćošku velike hale za montažu svetluca televizor: prizori proslave 25 godina od rušenja Berlinskog zida…
Gledam praznu halu sa tek nekoliko radnika, halu u kojoj je na desetine mašina, veliki kranovi, alati, tenkovski menjači i pitam se gde je nestala bajka koja je godinama ispunjavala našu štampu i zaokupljala naše sociologe? Izgubila se u drugom i trećem dodatnom poslu „zaposlenih“ radnika „14. oktobra“, koji sada nemaju posla, a koji u vreme tehnološkog obilja uviđaju kako im stalno opadaju kupovna moć i zaposlenost, dok se, s druge strane, stalno povećavaju podsticaji na potrošnju.
Da li je u Kruševcu izbledeo mit o pobedonosnom kapitalizmu? Da li se iko u Srbiji ikada zapitao kakveće posledice doneti „inovacije u privredi“? Tokom 25 godina od rušenja Berlinskog zida mi smo u Srbiji slavili naučne i političke inovacije, tehnološku revoluciju, globalno tržište, ujedinjenje Nemačke, jednom rečju propast socijalističke utopije. Ali, posle tolikih proslava, da li ima nekoga ko sme da tvrdi da je situacija sada bolja nego ranije? Zaposlenost je veliki problem, stalno radno mesto sada je već mit iz prošlosti, i svi smo dakle samo privremeni. Kome su koristile sve te inovacije? Odgovor nam daju cifre: u poslednjih 20 godina dobit od kapitala je upetostručena, dok je dobit od rada smanjena.
Možda je to neizbežna sudbina Srbije i možda je profesionalno usmerenje ekonomije na takozvani menadžment samo loša nasledna navika vojske i crkve, što je duhovit način da se kaže da gazde na ovom svetu, pa tako i u Srbiji, kojoj god da vrsti pripadaju, uvek teže da povećaju svoju moć i dobit. Jer, od pada socijalizma, na snazi je aksiom da je sve ono što se opredeljuje i odlučuje za kapitalizam dobro, pošto je kapitalizam izašao kao pobednik iz sukoba. Iako, pošteno govoreći, socijalizam nije toliko pobeđen, koliko je sam sebe uništio.
Fleksibilnost i globalizam godinama su reči koje označavaju naš ulazak u carstvo opšte sreće, a ne u carstvo opšte strepnje za posao koji se može izgubiti preko noći, za platu koja se može naglo smanjiti.
Napredak? Da li se on sastoji od prava i dužnosti kapitala da se preseli tamo gde mu više odgovara? Od sveta koji je pretvoren u ludačku vrtešku na kojoj su ljudska bića nemoćno izložena oluji priliva i odliva kapitala?
Teško mi je reći ko je uništio sadašnjost „14. oktobra“. Raspad SFRJ, slobodno tržište kao propagandni izum buržoaskog veka koji u praksi nikada nije ni postojao, jer je uvek postojalo samo tržište uslovljeno raznim monopolima, posebno vojnim. Koje je pomagalo i podsticalo one koji se već jaki. Činjenica je da je i to bolje od nepostojećeg tržišta.A mnogi su se u Srbiji godinama baš svojski trudili da „14 oktobar“ izbace sa tržišta.
U montažnoj hali „14. oktobra“ miruje najnoviji proizvod te fabrike i Vojnotehničkog instituta iz Beograda, „Modularna raketna višecevna artiljerija“, ili sistem „Morava“.Na kamionu FAP-1118 nalaze se kontejneri sa raketama „plamen“ od 128 mm, „grad“ od 122 mm i „oganj“ od 128 mm. Lansirni kontejneri prozvedeni su u firmi „Kol-N“ iz Beograda i u „Inhromu“ izČačka. Tehnologija lansirnih cevi je delo stručnjaka VTI i po svemu je jedinstvena u svetu, jer cevi su s olučenim žlebovima. Sistem „Morava“ je potpuno automatizovan, dometi su u zavisnosti od rakete koja se lansira, od osam do 40 km.
To je budućnost raketne tehnologije Srbije, to je sistem koji može da povuče vojnu industriju ove zemlje, to je i budućnost „14. oktobra“. Da hale opet ožive. A Berlinski zid? Neka ga slave drugi…
Piše: Miroslav Lazanski
Izvor: Politika

 

Marketing



Programirao - Dizajnirao: za više informacija pratite me putem: © 2015 Nacional - Sva prava zadržana.
Novine Nacional Osnivač sajta. Novine Nacional, Glavni admin sajta. Facebook Twitter Zabranjeno kopiranje sadržaja bez navođenja izvora.